Ovaj post…

…mi se trenutno neda pisat, al` moram. Kratak uvod: Ovo si obečavam već duže vrjeme, odnosno već 7-8 mjeseci i sad si nekako mislim da je pravo vrjeme za to. Možda bi bilo bolje da sam još čeko otprilike 2 mjeseca, pa da bude…ono…365 je prošlo dana... Zaplet: Evo upravo držim ispred sebe “Kvadrat” br. 17, str. 5 i čitam onaj dio kad gospodin Goran Sudžuka prepričava njegovo djetinjstvo i njegov prvi strip. I mogu reći kako bi moja isprika za ovih deset mjeseci glasila upravo kako je gospodin Goran rekao “…Srednjoškolac si,tinejdžer…i sve ti je važnije od crtanja…”. Upravo tako!! Doro, dodao bi još da sam postao svjesniji,znate ono…kad ste stariji pa ste nećega više svjesniji nego prije. Ja sam postao svjestan da sam premlad i preneiskusan za takvo društvo crtaća stripova ili kako već da vas/ih nazovem .Zapravo me zanimalo ma tko uopće gleda moj blog. Doro ajd vidim ja da tu komaju (komentiraju) g. Rico,Mcn,Đuka... al ipak... Kao što se da naslutiti iz priloženog nisam napravio puno crteža,ali sam zato ponosan na portrete koje sam uradio. Crtao sam neke komade (frendice) te sestru i njenog dečka,te im to poklonio za Božić. Jedino šta vam mogu pokazat od tih portreta je Elvis s kojim i nisam baš zadovoljan. Bio sam ja i na Interliberu. Tam sam jedino vidio par fora knjiga,dobrih naslovnica knjiga,dobrih stripova (Kupio sam si čak i Dylana Doga,ali sam se tek sad sjetio da sam ga kupio. Alaaaa, pa gdje je sad??? Valjda ću ga nać.), onu Anu šta nezna plesat, ali kao zna kuvat, gospodina Macana. Ali sve u svemu bilo je fora. Rasplet: